Lični stav - Kompozitor Kosta Babić, 2008.
среда, 7. септембар 2011.
U SUSRET 46. MOKRANJČEVIM DANIMA
субота, 11. децембар 2010.
SVETSKI DAN HORSKOG PEVANJA
Konstantin Babić je svakako jedan od onih umetnika, kojima ovaj grad duguje zahvalnost i sećanje. Kao jednom od osnivača Festivala Mokranjčevi dani, na prvom mestu. Kosta Babić je gotovo svih ovih festivalskih godina bio gost Negotina i muzičke manifestacije posvećene Mokranjcu.Ovde je imao prijatelje, ovde u Mokranjčevom kraju tražio inspiraciju za svoje specifično horsko i, uopšte, muzičko stvaralaštvo.
Današnji Dan horskog pevanja se obeležava širom kulturnog-civilizovanog sveta. Za mene je prilika da iz svoje novinarske arhive izdvojim jedno drago sećanje i podelim ga sa svima kojiima je Konstantin Babić bio prijatelj i saradnik. Cenjeni kompozitor i muzički pedagog je oktobra prošle godine napustio životnu scenu. Imala sam zadovoljstvo i čast da kao novinar sarađujem sa Kostom. Zato ću rado sa onima koji se sećaju velikog prijatelja Negotina, podeliti minute razgovora sa njim, vođenog septembra 2008. godine, kada je poslednji put pohodio rodni grad Stevana Mokranjca.
Lični stav - Kompozitor Kosta Babić, 2008.
Intervju - Stojna Babić, Hor "Sv. Vasilije Ostroški" Frankfurt, 2008.
Usudila sam se da na ovaj način dam svoj lični doprinos obeležavanju Svetskog dana horskog pevanja!
уторак, 22. децембар 2009.
JUBILEJI I VREME GAŠENJA MEDIJA
NA OPŠTE ZAPREPAŠĆENJE ?
NA OPŠTE ZAPREPAŠĆENJE ?
MRAK RADIO-DIFUZIJE I SVETLO PRIVATIZACIJE
Neveselu sudbinu novinara i medijskih radnika informativnih kuća u Srbiji posle, katastrofalne, privatizacije već duže vreme, tačnije dve godine i šest dana, toliko se nanizalo do današnje 28. godišnjice radija, dele i zaposleni u RTV „Krajina“ Negotin, od novembra 2007. godine u statusu Akcionarskog društva. Za sve ovo vreme, zaposlenima je isplaćeno 12-13 ličnih dohodaka, okvirno, i to samo posle štrajkova / kada je kolektiv RTV "Krajina" bio jedinstven i u punom sastavu, odmah po privatizaciji / , ubeđivanja sa vlasnicima, poziva "u pomoć" revizorima i kontrolama Agencije za privatizaciju, RRA, nevelikog broja tekstova solidarnosti kolega iz pisanih medija i intervencija profesionalnog Udruženja novinara Srbije i Sindikata novinara Srbije.

Čak ni tada, gazde negotinske Radio - televizije , nisu pokazale razumevanje za sve lošiji materijalni, profesionalni i socijalni položaj zaposlenih i njihovu, ozbiljno, ugroženu sigurnost. Nisu, a i sada ne mare za vlasništvo, do kojeg su došli za smešno male pare. Takoreći, po cenama primerenim velikim rasprodajama, ukoliko se zna da je za 70 % kapitala RTV „Krajina“ trebalo izdvojiti minornih 138 hiljada dinara, iako je u trenutku prodaje, radio već imao regionalnu frekvenciju, a za televizijsku se , takođe, moglo pretpostaviti da će je, pored Bora i Zaječara, dobiti s obzirom da oblast R-10, nije bila pokrivena trećom , predviđenom za područje istočne Srbije. Uz to, negotinska TV je imala i kadrovske i tehničke potencijale i strateški važnu lokaciju u pograničnom prostoru. Sunovrat krajinskih glasila u tranzicionim mukama pratila je lokalna javnost, reagujući, doduše, ne glasno i burno, ali ni to nije pomoglo da se spasu ovdašnji mediji. Novoustrojeni menadžment (?) je za proteklih 25 meseci i 6 dana, uspeo da organizuje i održi samo jednu Skupštinu, kao i nekoliko sastanaka Upravnog odbora, uglavnom, povodom razmatranja, nazovi, „molbi“ dela zaposlenih radnika , da ih ustoličeni članovi UO, kao uglednog tela , a ne zna se ni ko su ni koliko ih ima, osim ko je predsednik, proglase tehnološkim viškom, uz skromnu finansijsku nadoknadu. Činjenica je, inače, da Ugovorom o kupoprodaji, u prvoj godini privatizacije, nije ni bila predviđena mogućnost otpuštanja radnika, ali "rupe" u zakonu su, ipak, pronađene, pa je 16. jula 2008. godine, 10 radnika „Krajine“, od tada zaposlenih 37, „otpraćeno“ na Zavod za zapošljavanje uz gazdin "poklon“ od 800 do 1 600 evra, u zavisnosti od broja godina provedenih u radnom odnosu. U međuvremenu, uz petoro novoprimljenih, još šest radnika je napustilo "Krajinu", a samo troje je imalo obezbeđen posao u drugim kolektivima. Krajinski poslenici javne reči su se tako, natenane, počeli da pridružuju klubu ojađenih i obespravljenih novinara i medijskih radnika Srbije. Zanimljiva je bila i ova godina, kada je počev od 27. maja, nastupila sezona "plaćenih odmora" / plaćenih - u odnosu na ništa /. Rešenja je radnicima potpisao Dejan Grujić, tadašnji direktor „Krajine“ sa obrazloženjem da je na poslovima u RTV "Krajina" AD došlo do privremenog prekida rada zbog „nepostojanja posla i teške finansijske situacije“. I stvarno, dugovanja državi i brojnim agencijama su bila milionska, a nagomilan je i dug na ime zakupa prostora, tri sprata, u Hotelu „Inex". U to vreme / baš kao i sada / račun preduzeća je bio blokiran, a radnicima nije isplaćivana plata, tada 6-7 meseci, ovog decembra biće, ako se ne varam, punih 12. Radnici koji su, u međuvremenu, tužili firmu zbog neisplaćenih zarada i doprinosa /decembar 2008 - maj 2009.g / i dan- danas čekaju da se postupi po rešenju Opštinskog suda u Negotinu, kojim je tuženoj strani, tj. vlasniku, naloženo da uz plate tužiocima namiri i sve neuplaćene doprinose iz radnog odnosa. U protivnom aktiviraće se prinudno izvršenje, popis, plenidba i prodaja pokretnih stvari usmenim javnim nadmetanjem. Imovina preduzeća nije velika, ali sve i da jeste "zakonskim kanalima", poznatim iskusnim advokatima tužene strane, odložena je njena prodaja, do daljnjeg , a treba imati na umu i to da su i sudovi, trenutno, u fazi reforme.Šta reći u rezimeu, osim da su tužioci , nažalost, samo na papiru dobili spor. Većina od njih osmoro, 5 radnica , krajem oktobra, stavlja potpis na izjavu kojom se pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću "odriču prava na isplatu otpremnine, koja im na osnovu prestanka radnog odnosa pripada po osnovu Zakona o radu.........". To je bio uslov koji je trebalo ispuniti, kako bi im predsednik Upravnog obora - Siniša Puljecović potpisao odluku o proglašenju tehnološkog viška. Novinarkama je, zatim, direktor D.Grujić , svojim potpisom izdao rešenja o otkazu ugovora o radu, na kojima je trajno u obrazloženju , kao i nebrojeno puta do tada, istinu pretočio u njenu suštu suprotnost. Napisano je i potpisano "da će naknada zarade i druga primanja koja nisu isplaćena, biti namirena najkasnije u roku od 30 dana, od dana prestanka radnog odnosa ??????? Papir trpi sve, pa i laži, potvrdiće se i u slučaju od 31. oktobra, kada su pomenute radnice "Krajine", promenile status u nezaposlena lica na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Krajem novembra, još četvoro radnika, po istom scenariju, odrićući se otpremnine, a izgleda i jednogodišnjih plata, kao i prethodne koleginice , odlaze na Zavod. Na novu rundu bitke za pravdu, nove izdatke za advokata, sudske takse, overe rešenja, i ostale troškove, nisu spremni svi, jer su im džepovi poodavno ispražnjeni , a ja iskreno želim da verujem da je samo to u pitanju. Treba ovoj priči o sunovratu lokalnih medija u Krajini,svakako, dodati i ulogu Agencije za privatizaciju, koja se, apsolutno, nije "nasikirala" zbog brojnih propusta, koje su u prvoj i drugoj godini od privatizacije učinili članovi Konzorcijuma "Dejan Grujić". Takođe, "jaka" spona ovog konzorcijuma sa Demokratskom strankom, na koju su bili jako ponosni, pokazala se kao napukla karika i propala demagoška fraza, kojom se kupuje vreme, ali i pozicija pojedinaca gladnih vlasti i funkcija. Pogotovu sada, kada Negotinu predstoje vanredni lokalni izbori. Sve u svemu, dani prolaze, radom zarađenih i obećavanih para nema ni u naznakama, ni za one koji su pošli, a ni za one malobrojne koji su ostali da rade. Doduše, sada su na "prinudnom odmoru" jer su programi zaustavljeni mrakom u koji su ih uveli vlasnici Hotela, zbog enormog duga za zakup prostora, isključivši im napajanje. Da li gledaocima i slušaocima smetaju zamračeni ekrani i tišina na frekvenciji 97,5 megaherca?

To ne znam, ali znam da se informativni program tokom juna i jula nije proizvodio , da se tada na dve regionalne frekvencije, radijskoj i televizijskoj, emitovala muzika i sadržaji iz razmene, sumnjivog kvaliteta i da su se već tada,s jakim razlogom, i najverniji slušaoci i gledaoci lokalnih medija preorijentisali na obližnje stanice. Zato pretpostavljam da im ne pada teško medijski mrak koji proizvodi TV "Krajina". Ne smeta , izgleda, ni predsedniku UO Siniši Puljecoviću, načelniku Borskog upravnog okruga i predsedniku Okružnog odbora DS, koji je najčešće imenovan kao pravi vlasnik ove posrnule medijske kuće. Mnogo pitanja i pretpostavki, priznaćete, ali je više nego očigledno da u zemlji Srbiji, danas, niko ne kontroliše stvarno stanje stvari u medijima, posle privatizacije? Makar samo zbog toga što sa ishitrenom primenom neusklađene zakonske regulative " haos u etru" nije nestao, naprotiv, tek je nastao! Proizvela ga je privatizacija, sa kojom su profitirala N.N. lica, odnosno pravi vlasnici ojađenih medija. Oni se i dalje "vešto" skrivaju iza raznih konzorcijuma, najčešće zbog sukoba interesa, jer se nalaze na isturenim partijskim i što je još strašnije državnim funkcijama. U našoj stradiji takve stvari prolaze...... ladno!
KAKO JE PRIVATIZOVANA "KRAJINA"
S obzirom da prva, septembarska aukcija 2007. godine, nije uspela, Agencija za privatizaciju je odmah zakazala drugu, novembarsku, iako je na snazi bila privremena mera Okružnog suda u Negotinu, koji je poništio odluku Opštinskog suda i iz postupka privatizacije izuzeo jedinu imovinu JP RTV „Krajina“- zgradu nekadašnjeg zabavišta, u centru Negotina. Vrednu nekretninu je Opština Negotin, kao osnivač NIRO „Krajina“ 1979. godine prenela toj, tada tek formiranoj, radnoj organizaciji. Sudski spor je, inače, pokrenulo Kolo srpskih sestara u cilju utvrđivanja prava svojine, u vreme, kada su ovdašnji mediji počeli sa pripremom dokumentacije za privatizaciju. Agenciji su ovi, novi, momenti bili na vreme predočeni, tako da su zaposleni očekivali još jedno odlaganje prodaje, ali do toga nije došlo. "Krajina"je, ipak, privatizovana, a interesantno je da pomenuti spor još uvek nije okončan pred nadležnim prvostepenim sudom u Negotinu.
Dr Petar Rakin, osnivač i generalni direktor Naučno-tehnološkog parka Zemun, Beograd, je u ime konzorcijuma ( Dejan Grujić, Siniša Puljecović), 16. novembra 2007. godine, na drugoj javnoj aukciji , pazario JP RTV „Krajina“ po početnoj ceni od 138 hiljada dinara. Ukupna vrednost procenjenog kapitala „Krajine“ iznosila je jedan milion 380 hiljada dinara. U trenutku kupovine u medijima je radilo 40 radnika, Radio je imao dozvolu za korišćenje regionalne frekvencije, TV – lokalnu, a iščekivala se regionalna. Kupac se na aukciji Ugovorom obavezao na investiciju od 200 hiljada dinara u prvoj godini promene vlasničke strukture.
RTV "Krajinu" su, kupovinom, preuzeli vlasnici Samostalne televizije „Negotin“ članice ANEM-a, koja je tada prestala sa radom, a koja iz brojnih razloga nije ni bila u igri za dodelu dozvola i frekvencija, sada je više nego jasno zbog čega. S obzirom da su radnicima prava iz radnog odnosa uskraćivana od trenutka promene vlasničke strukture negotinskih glasila, "Krajinu" je tokom 25 meseci napustilo, po raznim osnovama, skoro isto toliko ljudi, a opadanje kvaliteta programa , uz brojne kadrovske i tehničke probleme, počelo je od trenutka privatizacije, novembra 2007. godine.
Inače, Radio i TV su od početka devedesetih godina prošloga veka, u podstanarskom statusu u Hotelu „Inex“ i za potrebe oba medija koriste 8. 9. i 10. sprat. Ubrzo posle privatizacije, vlasnik- ci su otuđili deo jedinog nevelikog miraza koji je imalo ovo nekadašnje javno preduzeće, a reč je o nekoliko ari placa, sa relejnom stanicom i kućom sa odašiljačem ST predajnika, protivno Ugovoru o prodaji državnog kapitala metodom javne aukcije. Od obaveza, kupac je zanemario još nekoliko od kojih se jedna vezuje za investiranje , a druga ne manje važna, za obezbeđenje kontinuiteta poslovanja u pretežnoj delatnosti, za koju je preduzeće bilo registrovano na dan održavanja aukcije.
Priča da je kupac RTV „Krajina“, dr Petar Rakin, osnivač i generalni direktor Naučno – tehnološkog parka Zemun, u ime konzorcijuma akcionara, pa čak i Rotari klub , koji para ima, to je sigurno, izgleda da nije imala osnova, što se sudeći po epilogu privatizacije „Krajine“ sada i potvrđuje.

Pisustvo lokalnih medija na medijskom tržištu, neizbežno je! Uloga lokalnih medija je nezamenjiva jer se kroz lokalne probleme, donose globalna rešenja.
понедељак, 21. децембар 2009.
U SUSRET 22. DECEMBRU
Uvodna reč
Zašto baš danas i sada?
Jednostavno ! Pojedinih datuma i godišnjica se treba sećati.
DAN RADIJA U TIŠINI
Tradicija novinarstva u Negotinskoj Krajini je duga i bogata. Krajem 19. i do prve polovine 20.veka u Krajini je štampano više, tematski različitih novina a, onda je nastalo višedecenijsko zatišje, koje je trajalo do 1979. godine, kada je, te iste godine, 27. juna, sa formiranjem NIRO „Krajina“, iz štampe počeo da izlazi list "Krajina".Obnavljanjem tradicije novinarstva, potvrđena je spremnost Krajinaca da svoje vrednosti sačuvaju, otrgnu ih od zaborava vremena i vrate im mesto koje im pripada. Novina je živela nekoliko godina, menjala dinamiku izlaženja, fizionomiju, od formata do kolora, lutala iz grada u grad, u potrazi za najboljom štamparijom , u nastojanju da bude i čitana i korisna. Svih godina svog izlaženja ostajala je verna uređivačkoj koncepciji , kojom je pružena šansa svima da, u novini svoga Grada, pronađu informacije od važnosti za život jedne opštine sa čak 38 mesnih zajednica, od kojih je za svaku, uvek, bilo mesta u matičnom listu.

Saradnici novina su bili brojni, bez razlike: inženjeri, direktori preduzeća, ratari, učitelji, profesori, umetnici, sportisti. Naravno, okosnicu redakcije je činila grupa od nekoliko novinara - ljudi od pera i zanata. Posle samo dve godine izlaženja, list je preuzeo ulogu osnivača radija, u želji da informisanje u Negotinu osnaži modernijim sredstvima i formama. Krajem 1981. godine, 7. decembra, počelo je eksperimentalno emitovanje radio programa, a samo 15 dana kasnije, 22. 12. 1981. godine, Radio "Krajina" Negotin se i zvanično uključila u , tada, neveliku, porodicu radijskih emitera. Prvi radio "Dnevnik", informativnu emisiju, koja je za sve godine trajanja zadržala termin emitovanja od 16 časova, realizovali su novinarsko- voditeljski par : Miroslav Rajčić i Jovanka Stefanović-Stanojević i tonski realizator Dragan Mijušković - Ciga, koji je , ove godine , napustio životnu scenu, a koji je godinama slovio za najboljeg tonca i mentora mlađim generacijama. Radio se razvijao zahvaljujući entuzijazmu i svakodnevnom višečasovnom radu i usavršavanju,tada nije bilo sramota učiti zanat od iskusnijih, a kasnije, posle gašenja lista,koji je postajao sve zahtevniji, kada su finansije za štampu, pre svega, bile u pitanju, 1987. godine u februaru, otvorena je Televizija. Čemu ovoliko pisanja, pitaće se možda neko od čitalaca novog bloga? Razloga je više! Prvo, da i na ovaj način ostane zabeleženo da je "Krajina" bila informativna kuća koja je ponikla i stasavala, oslanjajući se na sopstvene vrednosti i znanje. Drugo, da u godini jubileja - TRI DECENIJE obnovljene tradicije informisanja na prostoru Negotinske Krajine, Negotin - grad, na istoku Srbije, sa svojim stanovnicima i definitivno, umesto da se danas seća lepog i slavi, nema previše razloga za ponos, kada su mediji , radio i televizija, u pitanju.

JP RTV „Krajina“ je, nekada, tačnije, do privatizacije, novembra 2007. godine imala najveći broj školovanih i profesionalno uobličenih kadrova i pažnje
vrednu, sopstvenu TV i radijsku produkciju. Mnoge emisije i njihovi autori nagrađivani su na domaćim i ino festivalima u obe medijske produkcije. U godini jubileja , ne treba zaboraviti da su mediji RTV "Krajina", mimo svih problema, uspeli da, gotovo 30 godina rade bez prekida, čak i u najtežim danima trajanja „Milosrdnog anđela“, održavajući kontinuitet emitovanja radio i TV programa.

