субота, 30. јануар 2010.

VELIKA SEOBA

Danas, "oživeli" viši spratovi negotinskog Hotela. Neuobičajen tranzit od petog naviše, iznenadio čak i starosedeoce ovog kolektivnog centra izbeglih i raseljenih, koji davnih godina dođoše kao stradalnici u naš grad, posle ratova i pogroma na prostorima exYu. Tu smo , MI , zajedno živeli mnogo, mnogo godina ! Naši bivši Jugosloveni i naši mediji u sastavu bivše RTV "Krajina". Doduše, primerenije je da kažem mi ljudi, koji smo opsluživali te iste medije, radio i televiziju.Oni, mislim mediji, odavno ne rade! Ne zbog toga što je privatizacija poništena . Ma kakvi, to ne bi ni bio razlog da se zaustave i prekinu, do novih rešenja, "programi" ove medijske kuće, taman posla, jer od primamljivog statusa vlasništva nad medijima se lako ne odustaje /on podiže adrenalin /, a i što bi, zapravo, kada je država omogućila da vlasnik u medijima bude zaštićen kao retka vrsta i da mu se, ama baš, ništa ne može ! S druge strane, dvogodišnja praksa je pokazala da i sami radnici nerado odustaju od "svog" preduzeća, bez obzira na probleme sa kojima se u njemu suočavaju! Najveći su kašnjenje isplata zarada i doprinosa iz radnog odnosa, dok o uslovima rada ne treba trošiti reči. To treba videti i doživeti ! Ne postoje reči dovoljno "jake" da se njima naglasi horor koji je vladao i vlada prostorom novinarske redakcije, TV studija, montaže, prilaznih hodnika, toaleta ........ Danas, kada je u ovoj zemlji Srbiji na desetine hiljada ljudi ostalo bez posla, samo tokom proteklih godinu dana, imati firmu / u rasulu / i "posao" / koji se robovski obavlja, a niko ga ne plaća/ trebalo bi , izgleda, da predstavlja prednost i sigurnost? Dobro, svako ima pravo da proceni i oceni šta mu valja činiti , pa su tako razumljivi argumenti onih koji su digli ruke od svoje profesije i zvanja i preselili se na evidenciju nezaposlenih lica, ali i onih izdržljivijih , koji su ostali , da s vremena na vreme, podsete Negotince da su nekada bili TV lica i radijski glasovi. Lično im čestitam na istrajnosti! O ljubavi prema profesiji, u ovom slučaju, ne želim da govorim , jer bih time otvorila pitanje, veoma složeno i bolno, koje bi sigurno podelilo "one" koji su pošli i "one" koji su ostali, a vezuju ih, bez obzira na sve, duge godine zajedničkog rada i saradnja, koja je kako-kad i od slučaja do slučaja, ipak, bila uspešna i vredna trajnog sećanja.

DAKLE, EVO ME I KOD SRŽI OVOG POSTA.

Televizijska i radijska oprema od danas su u fazi selidbe. Sa lokacije Hotela "Inex", televizori, monitori, kablovi, kasete, miksete, računari i ostala oprema, se selektivno iznose sa čardaka u kome su bili zbrinuti oko dvadesetak godina i odvoze na adresu bivše STV "Negotin" - zgrada "Timogradnje", u kojoj se još nalaze negotinski Resurs centar i Odbor za ljudska prava. Pozvani su radnici "Krajine" da pomognu selidbu, a ona podrazumeva pešačenje stepenicama do najviših spratova , desetog čak, silaženje sa teretom u rukama, ukoliko nije specijalno za ispraćaj nepoželjnih stanara, radnicima Hotela odobreno da "uključe" onaj, čitaj, manji lift, poznatiji kao hotelski, koji radi jednom godišnje po par dana, u sezoni Mokranjčevog festivala, kada ima gostiju , pa da se ne brukamo pred svetom koji dolazi iz prestonice i Evrope na muzičko hodočašće u grad velikana. Nažalost, nisam videla , a nisam se ni raspitivala , iako sam prvoj turi selidbe, danas, i lično prisustvovala. /Pozvale me bivše kolege da ispraznim "svoj" radni sto u koji sam pedantno odlagala , godinama, beleške, izveštaje, priznanja , svoju radnu istoriju, uspomene /! Priznajem, sa prigušenom emocijom, posle puna tri meseca od mog poslednjeg radnog dana u "Krajini", koju sam po sopstvenom izboru rešila da napustim, kao tehnološki višak, ali bez jednogodišnih plata i zakonom predviđene otpremnine jer sam je se , pisanim putem, odrekla. Što reče naš narod "tante za kukuriku". I sada kad spomenuh zakon, da pribeležim još rečenicu- dve "glasnog" razmišljanja , pa da ovo pisanje privedem kraju. Privatizacija "Krajine" je poništena, u redu, ali šta dalje ? To pitanje kao da niko glasno ne izgovara, ili ............ Agencija za privatizaciju treba češće i ozbiljnije da se kontaktira ali se ne zna ko to treba da radi ? Možda je kontakta i bilo, možda je stiglo pismo nakane u smislu šta dalje, ali naši lokalni mediji ne rade, pa narodu nema ko da prenese tako važne vesti. Zapravo ima ko, ali nema sredstvo, jer su radio i TV ugašeni višom silom - mrakom , kao kaznom za nenamirene račune za struju.
Za mene lično je daleko zanimljivije pitanje, čak i egzistencijalno važno , da li oprema, sredstva , imovina RTV "Krajina" rečju, popisana od strane sudskih izvršitelja , može i sme da se iznosi, raznosi i odvozi do okončanja sudskog spora. Neko će možda atakovati na nedostatak mog znanja nauke, koja se naziva pravo ali pitanje je , po meni, na mestu. Podsećam i citiram , kako ne bih pogrešila:" Opštinski sud u Negotinu, u predmetu izvršnog poverioca, /tačnije osmoro poverilaca/, poslovni broj I 331/09, protiv izvršnog dužnika AD RTV "Krajina" iz Negotina, radi naplate novčanog potraživanja, doneo je ZAKLJUČAK da je izvršen popis i procena stvari u zapisniku od 15. i 16. 09. 2009. godine, prema kome su kod izvršnog dužnika popisane i procenjene stvari i data njihova procenjena vrednost". Prvo usmeno javno nadmetanje nije uspelo u oktobru prošle godine, a drugo zakazano za decembar, odloženo je , ulaganjem tzv. delegacije višoj instanci u Beogradu, od strane predstavika tužene firme, što je bio još jedan legalan način "kupovine vremena", po meni i daljeg manipulisanja zakonima i još bezočnija zloupotreba ljudi, tačnije, radne snage u vreme predizbornih previranja u opštini . Zatim je usledila reforma i reizbor sudija, mnogo se toga promenilo u našem pravosuđu i pitanje je kome od izvršnih sudija će ovaj predmet, sada, doći na sto. Sudovi stalno odlažu početak rada, poslednje informacije govore da će to biti prvog februara, a ja sam, verujte, namerna da se tog istog dana raspitam šta je sa predmetom osmoro radnika koji su tužili "Krajinu" zbog neisplaćenih zarada, u maju prošle godine, za 6 meseci, tada u ukupnom neto iznosu od preko milion dinara, bez uračunatih kamata, naknade parničnih troškova / sudske takse / i drugog . Čitajući izveštaj sa sednice Privremenog organa na blogu PULS - PNTK, saznala sam da su opredeljena sredstva za informisanje građana opštine Negotin, na kanalima televizija iz našeg okruženja , zaječarske i iz Salaša. Koliko sam shvatila pitanje akcijskog fonda i dalje sudbine nekada lokalnih medija, posle poništene privatizacije, nisu ni spomenuta, što znači da o tome nije bilo reči. Zašto, pitam se , ukoliko je čaršijom već krenula priča da se "Krajina" u novonastalim okolnostima vraća na početnu poziciju, odnosno , pod plašt lokalne samouprave. Neko bi u emisiji koju gleda čitava nacija, na RTS-u, prosto-seljački rekao "Neće da može", a možda će i da može ? Kako god, odseli se popisana imovina "Krajine", s jednog na drugi kraj grada, nadam se, bez skretanja sa puta. Prevoz je obavio radnik Salona nameštaja "Novi stil", kombi vozilom istoimene firme. Sklona sam da verujem da preduzetnik Ljubiša Đorđević, vlasnik te iste firme, istovremeno i predsednik Privremenog organa opštine Negotin , nije smatrao da pitanje poništene privatizacije "Krajine" treba javno diskutovati na sednici , ali da je ponovo učinio/!?/ nesebičan gest pomoći prijateljima iz medija, tačnije, bivšem konzorcijumu D.Grujić, koji je i lično učestvovao u prenosu nevelike imovine lokalnih medija. Seoba se nastavlja, kažu kolege, i narednih dana! Dopustiću sebi da preuzmem odjavu maštovitih voditeljki našmikanih tok-šou emisija i poručim : "Toliko za večeras, budite sa nama već u ponedeljak, jer vas očekuju brojna iznenađenja! "

понедељак, 18. јануар 2010.

TELEVIZIJA U MRAKU

U RTK "Krajina" AD, zaposleni i dalje čekaju zvaničan dopis Agencije za privatizaciju o mogućim postupcima, predviđenim zakonom, posle nedavnog raskida kupoprodajnog ugovora i poništene privatizacije. Od prošlog četvrtka, nezavisno od decembarske odluke Agenicije, koja je, po meni, trebalo da bude doneta mnogo ranije, ova medijska kuća je u totalnom mraku. Zbog dugova, koji, prema /ne/zvaničnim navodima, premašuju iznos od 700 hiljada dinara, negotinska Elektrodistribucija je lokalnim medijima uskratila dalju isporuku električne energije. Takođe, teško je dokučiti šta je "perspektiva" radija i TV "Krajina" u svetlu informacije da je ova informativna kuća, privatizovana novembra, 2007. godine, do početka ove, "uplivala" u dugovanja teška preko 14 miliona dinara? Negotinske medije, koji su imali, u trenutku kupovine, obezbeđene frekvencije, solidne kadrove i tehničku opremu, pazario je Konzorcijum Dejan Grujić, dr Petar Rakin i Siniša Puljecović. Radio i TV su podstanari u Hotelu "Inex" već dvadesetak godina, takođe, sa odavno nenamirenim kirijama stanodavcu, koji je u više navrata insistirao na iseljenju radijske i TV opreme iz prostorija na osmom, devetom i desetom spratu, koje su, inače, u sablasnom stanju, bez grejanja, vode i ostalih elementarnih uslova za boravak i rad u njima. Šta će reći Agencija, osim, prethodnog, kratkog obrazloženja da je privatizacija poništena zbog neinvestiranja u subjekat privatizacije, možda saznamo već ovih dana? Bio bi red zbog ljudi koji su i dalje na spisku zaposlenih, a baš kao i oni koji su otišli, nisu dobili čestitu zaradu od decembra 2008. godine. Ono malo dobijenih bonova, za kupovinu u naturi , ama baš nikako nije moglo, a i ne može, da zameni neuplaćene jednogodišnje doprinose iz radnog odnosa i za zdravstveno osiguranje, zbog čega je, prevashodno, osmoro radnika tužilo svoju firmu. /Naravno, osim rešenja u korist tužilaca - od para, ni najava, čak/. Dakle, igra nerava ili partija šaha, se nastavlja........
Šta mislite, ko je na potezu?

уторак, 12. јануар 2010.

-POSLEDNJE VESTI-AGENCIJA O RASKIDU

Ishod prepiske mojih koleginica, dopisnica "Blica" i "Večernjih novosti" iz Negotina, bivših novinarki "Krajine" sa Agencijom za privatizaciju.

Molimo odgovore na sledeća pitanja:

1. Koji su konkretni razlozi raskida kupoprodajnog ugovora za privatizaciju RTV "Krajina" Negotin, sklopljenog novembra 2007. godine, između Agencije i Konzorcijuma Dejan Grujić?

Ugovor je raskinut zbog kršenja odredbi kupoprodajnog ugovora - konkretno zbog neinvestiranja u subjekt privatizacije.

2. U čijoj je ingerenciji ova firma trenutno, odnosno ko će ubuduće upravljati kapitalom i firmom?

Prema Zakonu o privatizaciji, nakon raskida kupoprodajnog ugovora, kapital preduzeća prelazi u nadležnost Akcijskog fonda.

3. Koji postupci predstoje po pitanju privatizacije ove firme ?

O tome će odluku doneti Akcijski fond.

P.S. U traganju za odgovorima na pitanje, šta sa radnicima i "Krajinom" dalje, angažovale su se kolege iz Udruženja novinara Srbije, Branko Žujović, potpredsednik UNS-a i Petar Jeremić, predsednik Izvršnog odbora UNS-a.
Priča se nastavlja........................


RASKINUT UGOVOR O KUPOVINI MEDIJSKE KUĆE RTV "KRAJINA"

Kako se i moglo očekivati, zbog svega što se u protekle dve godine, tačnije 26 meseci, dešavalo sa nekadašnjim Javnim preduzećem RTV "Krajina", a posle više nego katastrofalne privatizacije negotinskih glasila, Agenicija za privatizaciju je zaključno sa 31. decembrom 2009. godine, raskinula ugovor o prodaji tog javnog preduzeća Konzorcijumu Dejan Grujić, zbog nepoštovanja odredbi o investiranju.Slobodna sam da, bez uvida u zvaničnu odluku, kao bivši novinar u tom preduzeću, koje sam na lični zahtev napustila 31.oktobra prošle godine, dodam da je pomenuti Konzorcijum prekršio, bar, još nekoliko obaveza iz kupoprodajnog ugovora, koji nažalost, nije javno predstavljen javnosti, u programima radija i TV "Krajina". Nemoguće je u ovom trenutku dati i odgovore na ostala pitanja i dileme, koje se podrazumevaju u situaciji raskida ugovora o kupovini jer su , za širu javnost, pa i novinare, naravno, svi brojevi telefona Agencije za privatizaciju u Beogradu, stalno zauzeti. Kao pisac ovih redova kontakt pokušavam da ostvarim od juče, a prema saznanjima koja imam , većina zainteresovanih dopisnika, još uvek čeka tražene odgovore postavljene elektronskom poštom.
Do odgovora koje očekujemo svi, da podsetim ! RTV "Krajina" je prodata na drugoj javnoj aukciji još 16. novembra 2007. godine tročlanom Konzorcijumu , dr Petar Rakin, Siniša Puljecović i Dejan Grujić, koji su bili na funkcijama: predsednika Skupštine akcionara dr P. Rakin iz Beograda, predsednika Upravnog odbora, Siniša Puljecović, dok je D. Grujić, do smene, ili ostavke, oktobra prošle godine, obavljao funkciju direktora tog Akcionarskog društva, kupljenog za samo 138 hiljada dinara. Ukupna vrednost procenjenog kapitala iznosila je 1.380.000 dinara.
U trenutku kupovine u medijima je radilo 40 radnika, a kasnije je njih 25, po raznim osnovama, napustilo preduzeće, koje je tokom cele prošle godine bilo suočeno sa izrazitom besparicom, a radnicima plate i doprinosi, uopšte, nisu isplaćivani, skoro godinu dana.
Kupac, tj. pomenuti Konzorcijum, se na aukciji Ugovorom obavezao na investiciju od 200 hiljada dinara u prvoj godini promene vlasničke strukture. Sačekaću i prihvatiću do zvaničnih odgovora, upravo, taj momenat, NEINVESTIRANJE, kao glavni povod za raskid ugovora , iako su mi na pameti daleko kompleksniji problemi i prekršaji, koji su novinare i medijske radnike "Krajine" doveli, za ovo nesrećno vreme, do same ivice socijalne bede.

четвртак, 7. јануар 2010.

MIR BOŽIJI - HRISTOS SE RODI !



Srećan vam bio najveći i najpopularniji Praznik srpskog naroda - za sva vremena! Danas, se raduje, miri, razmišlja o napretku porodice i najbližih! Delim sa svima trenutke praznične radosti, ma kakvog raspoloženja i namera bili. Otuda, čista srca i mirne duše, dajem kraće odgovore na neke od komentara, među kojima ima i krajnje neodmerenih , mada je to najblaža reč kojom ih definišem. Dakle, anonimnom piscu prvog komentara /od šestog januara, 00.59/, iz kojeg izdvajam tek deo reči, poput : narcizam, verbalna onanija, alal mu slika / misli se verovatno na autora posta/ i dalje........ , uostalom, pročitati se može u celosti, želim da kažem sledeće. Prvo, u postu "U susret martovskim izborima ", samo uvodnik je delo autora bloga, /po anonimnom komentatoru , usamljenog i neposećenog / , a priča "U Platonovoj elektronskoj pećini" je delo uvaženog profesora dr Srđana Damnjanovića. Stoga me zanima, šta je , zapravo, zasmetalo anonimnom i motivisalo ga da sroči to što je sročio, a kasnije je i objavljeno. Uvodnik ? Malo verovatno! Sve i da jesam subjektivna u zaključku, da brojni čitaoci blogova najčešće "beže" od teme, skloniji iskaljivanju ličnih frustracija, krijući se iza zaštite "anonimni" , igrajući se, pri tom, neodmerenim rečima - upozorenja iskusnih blogera / sa Imenom i Statusom / i mere koje, tim povodom, preduzimaju - podržavaju moj objektivizam. Drugo, da li moja konstatacija da naš narod ne voli da čita, a i kad čita, to radi površno, bez da izvuče neku pouku , a ne daj Bože da prihvati poruku, govori da sam možda zaokupljena narcizmom , da grešim? ??? Treće i, poslednje! Naravno da onima koji su nedorasli ozbiljnim temama i vremenima, smeta iščitavanje filosofske i veoma složene literature, koja, prosto, zahteva razmišljanje , stavljanje prsta na čelo, analizu. Teško je, verujem, zato što smo narod odavno navikao na najjednostavniju varijantu " pljuni pa zalepi", lako ćemo........
Po cenu da ponovo budem pogrešno protumačena, moram da kažem da nam zbog svega što sam navela tako i ide ako, uopšte, i ide. Neću vam govoriti ko je dr S. Damnjanović, pročitajte sami, a ja ću vam samo reći da je, između ostalog , veoma cenjeni saradnik časopisa za profesionalce u medijima - LINK.




dr S. Damnjanović



...........na kraju vam svima toplo preporučujem da proširite vidike, znanja i saznanja uz pomoć sjajnih kreatora okupljenih oko sajta:


www.filozofijainfo.com



SREĆNI PRAZNICI !

уторак, 5. јануар 2010.

U SUSRET MARTOVSKIM IZBORIMA

Sve govori da će zima 2010, iako je veoma hladno, biti izuzetno vruća. Predizborna kampanja u Negotinu, u susret vanrednim, lokalnim, izborima, zakazanim za 7. mart je već počela, iako to možda mnogi nisu primetili / zbog "nestašice" prostora na lokalnim medijima, koji su nekada bili glavni oslonac partijama u tzv. marketinškim kampanjama, kotirajući se visoko u sam centar svih zbivanja/. Upravo u malim detaljima i u ponekom povišenom tonu mogu se razaznati obrisi "borbe na sve ili ništa" na negotinskoj političkoj sceni za koju se, ipak, svi zagrevaju. Sudim, pre svega, po komentarima na brojnim postovima, uglavnom, stranaka koje su ušle u predizbornu utakmicu. Autori blogova ( većina njih) veoma uspešno odgovaraju zadatku, prenoseći programska opredeljenja svojih političkih grupacija, i svoja lična, kao pojedinci- pripadnici, ove ili one opcije. Dobro je da ima odlično upućenih, informisanih i agilnih političara koji pokazuju, ne samo visok nivo svesti o nužnosti promena , već i mogućnosti da se do postavljenih ciljeva (konačno) uspešno stigne. Posebno je to važno za našu opštinu, koja je velikom broju do sada održanih izbora, za razliku od drugih sredina u Srbiji, pridodala, po drugi put, od dvehiljadite naovamo i dva izborna ciklusa u plusu, s obzirom na dva "privremena stanja" i vanredne lokalne izbore. Da podsetim, to nam se u Negotinu dešavalo 2002. i evo sada, ove zime, 2010. godine. Za razliku od ozbiljnosti autora, namenskih postova političkih stranaka, njihovog znanja i upućenosti u probleme na koje ukazuju, mnjenje se ponaša manje zrelo i odgovorno. Javnost ko javnost, rekao bi neko, uvek bi da skrene sa zadate teme, ne štedeći ni vreme, ni političke oponente, koristeći za svoje komentare, kad-kad, čudan vokabular, kojim se ne dotiče suština problema ali se duboko zalazi u neke druge "vode", ne presudne za trenutno aktuelnu plovidbu. Po komentarima se da zaključiti, i to bez velikih analiza i razmišljanja,da je, nažalost, mnogo toga za celu deceniju života u demokratiji nesavladano, nenaučeno i neshvaćeno. Upravo zbog toga, čitaocima ovog, politički neprofilisanog, bloga ponudiću priču, koja će (možda) pomoći da se, konačno, u odnosu na događaje i ljude odredimo i opredelimo . Tekst, " U Platonovoj elektronskoj pećini", autora dr Srđana Damnjanovića, zbog poruke koju nosi, nikako, po meni, ne bi smeo da ostane privilegija samo manjeg broja čitalaca "Linka", časopisa za profesionalce u medijima.

U Platonovoj elektronskoj pećini


"Kako stvari stoje sa istinom i nepristrasnošću u masovnim medijima - pitamo se često, a pogotovo u predizborno vreme. "Masa" je uobičajen naziv za ljudsku masu, ali "masa" je zapravo testo koje se može dovesti do oblika. Samo po sebi, ono je nešto anonimno, neizdiferencirano i neartikulisano, rekao je Gadamer. "Medijum" znači nešto posredujuće i elementarno, u čemu plivaju informacije, kao ribe u vodi. Informaciju, opet, svakodnevno razumevamo kao neku osnovnu jedinicu istine.



Ulazak u pećinu




Masovni mediji ne samo da predstavljaju, nego i formiraju tzv. javno mnjenje. Mnjenje je, prema filozofskom uvidu, čudna mešavina istine i neistine. U jednoj od najpoznatijih filozofskih alegorija, Platon piše o problemu istine, saznanja, komunikaciji koja je data u specifično ljudskoj situaciji kroz formiranje mnjenja.
"Zamisli da ljudi žive u nekoj podzemnoj pećini i da se duž cele pećine provlači jedan široki otvor koji vodi gore, prema svetlosti. U toj pećini žive oni od detinjstva i imaju okove oko bedara i vratova tako da ne mogu okretati glave. Svetlost im, međutim, dolazi od vatre koja gori iznad njih i daleko iznad njihovih leđa (...) Kada bi neko od njih bio oslobođen okova i bio prinuđen da odjednom ustane, da okrene vrat i pogleda prema svetlosti, da može da vidi one stvari čije je senke nekada gledao, šta misliš šta bi odgovorio kad bi mu neko rekao da je sve dotle gledao samo koještarije, da je sada mnogo bliži realnosti i istini?"
Platonova priča o pećini je prvi opis medijske svesti nastale u masovnoj komunikaciji, koja zahteva jedan spoljašnji, tehnički izvor svetlosti. Platonova vatra asocira na suštinu tehnološkog mass media: radio, televizija, internet i virtuelno komuniciranje jesu svetlost elektronske istine, zbog koje se sve teže razaznaju prirodni oblici. Javna komunikacija, koja je ubrzala sve oblike života pretvorila je komunikaciju u neistinu, privid i laž, baš zato što je masovna, zasnovana na javnom mnjenju. Filozofska presuda elektronskim medijima je nedvosmislena : elektronska komunikacija je zlo ! Iza interneta stoji nečastivi - lično. Zar nikada nije bilo više manipulacija, sofizma i laži? Manipuliše se sa svime - čak i anketa, objektivno ispitivanje javnog mnjenja (mešavine laži i istine) postaje čista laž,proročanstvo koje samo sebe ispunjava, teorijski konstrukt koji dovodi do sopstvenog ispunjenja. Objektivno predstavljajući izborne prognoze, navodimo značajan deo javnosti da svoj glas pokloni onome ko ima (navodno) više šansi, sve u skladu sa paradigmičnim uverenjem javnog mnjenja. Danas se istinom, a ne lažima, najubojitije manipuliše. Time što utiče na naša uverenja i stavove, istinita informacija prestaje da bude nepristrasna, dok se sasvim ne "odlepi"u neku drugu virtuelnu stvarnost.Da li su masovni mediji baš tako mračni?



Neka ne ulazi onaj ko ne poznaje mass medije!




Parafrazirajući natpis koji je stajao na ulazu u Platonovu Akademiju pojedini mislioci ciljaju na samu suštinu moderne kulture. Umesto matematike, uslov za bavljenje filozofijom je poznavanje mass media. A to znači napustiti poziciju isključivosti i umesto traganja za pozitivnom ili apsolutnom istinom, promisliti o smislu koji se javlja i obrazuje u komunikaciji, baš zato što je ona, ako je tehnički posredovana, možda i lažna.A to znači da je naš ljudski svet posredovan tehnološkim inovacijama, bez kojih čovek, to defektno biće, nema puno šansi.
Vratimo se još jednom Platonu, koji je u starosti razvio epistemološku teoriju koja napušta podelu na istinu i neistinu i potražio istinu u spletu različitih ideja, mešavinama elemenata, igri istine i obmane. To je upravo ono što se događa u savremenim, elektronskim sredstvima komunikacije - nije li naš ljudski svet dat baš u elektronskoj pećini?
Zato se u masovnim medijima primećuje tendencija odustajanja od posedovanja apsolutne istine, radi dejstva i sadejstva različitosti. Tako se zadobija jedna vredna šansa, a to je napuštanje pozicije servisa moći i različitih interesa.
Time što komunikacija postaje višestruka, ona pomera iz centra opterećujući diskurs istine, koji služi kao maska za prinudu, interes, moć. Jer biti "istinito i objektivno" informisan, o bilo čemu, recimo vremenu i vremenskoj prognozi, znači početak borbe privrednih interesa, uticaja na vreme, a time mi već utičemo na naš predmet, baš kao što se objavljivanjem, ma kakvih, pa i istinitih prognoza izbornih rezultata, utiče na izbore. Dakle,baš kao što ne smemo ostaviti samorazumljivim ono pomeranje u događanju istine i sveta u elektronskim medijima, tako ne smemo prenebregnuti ni šansu koju masovni mediji pružaju i puteve koje otvaraju.

ELEKTRONSKA KOMUNIKACIJA JE OMOGUĆILA DA SVA RELEVANTNA STANOVIŠTA POSTANU DOSTUPNA! Zato javno mnjenje postaje, ipak, manje opasan generator vulkanskih akcija i reakcija,a onaj ko ulazi u komunikaciju, neka prestane tražiti apsolutnu istinu !"

Kao što to obično biva, oni koji patetično insistiraju na istini, u stvari se ponašaju po obrascu "drž*te lopova"! Time se javni govori i razgovor odvija po obrascu rata a ne komunikacije. Sagovornici, zapravo, protivnici, uvereni u vlastitu nepogrešivost, ratuju svim sredstvima, za svoj "frtalj" biračkog tela. Ma koliko to izgledalo naivno, ipak, jedini izlaz se nalazi u pretpostavkama zajedništva, razmene, masmedijskoj komunikaciji, jer ono testo, sa početka priče, hteli mi to ili ne, narasta po nekim svojim zakonima.